O nama

Švicarac Jean-Henry Dunant (8. svibnja 1828., Ženeva – 30. listopada 1910., Heiden) zatekao se 24. lipnja 1859. godine na bojnom polju kod Solferina i svjedočio patnjama, agoniji i smrti tisuća vojnika. Nakon bitke između austrijske i francusko-sardinijske vojske, na bojnom je polju ostalo 40.000 ranjenih i poginulih vojnika. Postojeće zdravstvene službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima. Dunant je uz pomoć mještana organizirao pomoć ranjenicima u obližnjim crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. “Siamo tutti fratelli”).

Dunant je događaj opisao u knjizi pod nazivom “Sjećanje na Solferino”, objavljenoj 1862. godine. U knjizi je istaknuo: potrebu osnivanja društava za pomoć koja bi u vrijeme mira obrazovala dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu; zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju; te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti.

Dana 8. svibnja obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u znak počasti Henryju Dunantu, utemeljitelju Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

1863. godine (17. veljače u Ženevi) Odbor petorice osnovao je Međunarodni odbor za pomoć ranjenim vojnicima koji od 1876. godine nosi naziv Međunarodni odbor Crvenog križa
1863. godine sazvana je međunarodna konferencija u Ženevi koja je okupila predstavnike 16 država i 4 organizacije. Na konferenciji je usvojeno 10 rezolucija koje su temelj za početak djelovanja Međunarodnog Crvenog križa (danas poznatog kao Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). Države su pozvane na osnivanje društava za pomoć (buduća nacionalna društva) koja trebaju staviti pod posebnu zaštitu i čiji pripadnici trebaju biti obilježeni znakom crvenog križa na bijeloj podlozi. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca nastao je i postoji voljom država.

1864. – I. Ženevska konvencija o poboljšanju uvjeta ranjenika u vojskama u ratu
1876. godine neke države odlučile su koristiti znak crvenog polumjeseca na bijeloj podlozi
1901. godine prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Henryju Dunantu, osnivaču Crvenog križa
1917. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je  Međunarodnom odboru Crvenog križa
1919. godine (5. svibnja u Parizu) osnovana je Liga društava Crvenog križa; od 1983. godine nosi naziv Liga društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a 1991. godine mijenja ime u Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
1928. godine usvojen je Statut Međunarodnog Crvenog križa (revidiran i dopunjen 1952., 1986.,1995. i 2006. godine)
1944. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa

Ženevske konvencije revidirane su i dopunjavane (od 1864. do 1949. godine) tako da danas govorimo o Četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine:
I. – za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu
II. – za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru
III. – o postupanju s ratnim zarobljenicima
IV. – o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata

1963. godine Nobelova nagrada za mir dodijeljena je Međunarodnom odboru Crvenog križa i Međunarodnoj federaciji društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
1965. godine usvojeno je sedam temeljnih načela Pokreta, u njihovom današnjem obliku, a 1986. godine ugrađeni su u Statut Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (koji je tim Statutom i dobio svoje današnje ime)

1977. godine usvojeni su Dopunski protokoli Ženevskim konvencijama iz 1949. godine:
I. – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba
II. – o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba

2005. godine usvojen je III. Dopunski protokol Ženevskim konvencijama iz 1949. godine o dodatnom znaku raspoznavanja (znak III. Protokola)
2006. godine Međunarodna konferencija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca znak III. Protokola naziva crveni kristal.

[preuzeto sa službene stranice HCK: https://www.hck.hr/tko-smo/medjunarodni-pokret/105]

Jean-Henry Dunant

Hrvatski Crveni križ Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo neprofitna je udruga koja djeluje na području gradova Valpova i Belišća te općina Bizovac i Petrijevci. U svom radu ostvaruje humanitarne ciljeve i zadaće na području zaštite i unaprjeđenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog odgoja, zalaže se za poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava te posebne obveze izvršava u situacijama oružanih sukoba, velikih, prirodnih, tehnoloških i drugih nesreća i epidemija s posljedicama masovnih stradanja ljudi. Djelujući u skladu s temeljnim načelima Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hrvatski Crveni križ Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo potiče dobrovoljnost i solidarnost, štiti dostojanstvo, život i zdravlje te bez diskriminacije pomaže čovjeku u potrebi

GDCK Valpovo Djeluje još od 1880. godine kao Hrvatsko patritsko pripomoćno društvo za potporu ranjenicima, vojnih udovica i siročadi. Od 1. 1. 1964. godine GDCK Valpovo ima profesionalnu stručnu službu.

GDCK Valpovo, neprofitna pravna osoba, jedan od ustrojstvenih oblika Hrvatskog Crvenog križa i kao punopravni član Društva Crvenog križa Osječko-baranjske županije,  ostvaruje svoje ciljeve temeljem misije i načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca kroz sljedeće programe/projekte:

• Priprema za djelovanje u katastrofama i izvanrednim situacijama (Osposobljavanje interventnih timova, priprema zaliha za slučaj katastrofe ili krize, usavršavanje logistike i komunikacije, oporavak od katastrofa i kriza i dr.),
• Humanitarna pomoć – prikupljanje i distribucija,
• Služba traženja,
• Prva pomoć,
• Dobrovoljno davanje krvi,
• Programi zaštite zdravlja (zdravstveno odgojna predavanja namijenjena prevenciji i sprječavanju, suzbijanju bolesti, ovisnosti te očuvanju zdravlja),
• Mladi HCK,
• Humanitarno-socijalni programi, programi skrbi za osobe treće životne dobi (Pomoć u kući, Dnevni boravak za osobe starije životne dobi te priprema i dostava kuhanih obroka),
• Akcije solidarnosti i
• Provodi ostale europske i međunarodne projekte.